PJESMA NENI

Ostalo lice zapamćeno

kao mjesec u sjaju punom

Rašireno krilo i cvjetni dezen dimija

Toplina sjećanja

Naborana jaka bluze

I dodir dženetske hurije.

Glas što pred spavanje

Šapće iz svakog jastuka

Tužne oči

Srećan pogled

što navikom iskustva

kao pepeo na ognjištu

ćusegijom odgoja

spreće kahare duše.

Zategnuta koža na rukama

zeleni potočići vena poskočili pod njom

limena šolje tanke kafe

i uzrečica “kenjče jedan“.

Najlon kesa puna krema za išijas

Reumu,

uboj i

pamćenje koji joj je sin koju kupio

Za dušu.

“Ovu mi je Ibro iz Iraka donio

Bože mu zdravlje!

Ovo Mujo iz Saraj'va

Allah mu se smilovao!

A ovu ti je rahmetli babo, Allah mu Džennet podario

naručio od Mehe Alina kad je ono iš'o za Tursku.

Ovaj mehlem mi je od Aiše, Bog joj svaku sreću dao!

A ovu mi doktor dao kad me nedavno obilazio…

Ne valja ništa!

U ranom mi dječijem sjećanju

Čupkaju janjci travke popaska

Obijesno trčkaraju zabacajući glavu

Moj pogled snen

Tijelo strukom omotano

Čekam nenino dozivanje od kolibe

“Pušći janjce pomuzli smo ovce!“

Janjeći trk

Bleka

Miris vune i tek pomužena mlijeka

Crno bakreni koto

Vatra na ognjištu

I hurdenjaci na policam u dimu

– Neno

Kad odrastem

Kupiću ti kat haljina

– Hoćeš jašta ćeš!

Čim odrasteš

Zaboravi'ćeš nenu

K'o i svi ostali.

– Neno kad odrastem

Kupi'ću auto

i vozit te tvojima u Šaricu.

– Hoćeš kenjca

Ja povraćam i na drvetu kad vjetar puhne

A kamo li u autu!

– Neno kad odrastem…

– De, ne naprduj sine

Dodaj mi tu šćemliju

trebam ovu joltu oprat

a ti hajde

dok ne budem vakat ovcam’

poigraj se s djecom

Samo se ne kreć'te k'o jučer

fino se udarajte…

Nevina obećanja na verigama djetinjstva

i žal na podlačku starosti…

Neno, kad odrastem

Napisaću ti pjesmu

Pjesmu o tebi neno!

Da te se moja djeca sjećaju

Rahmet nazivaju

Dovu čine

Zajedno sa mnom

Suzu puste…

Komentariši