Otkriće da je duhan štetan učinit će naš jezik i govor donekle siromašnijim. Neće više biti mjerne jedinice za vrijeme i dužinu “cigar’ hoda” , današnji ekvivalent za (oko) 5 minuta pješačenja koje se nekad dodavanjem pridjeva “dobar” povećava na deset minuta hoda (dobar cigar hoda). Kako se sve manje krećemo izumiru i neke druge mjerne jedinice poput: dušak hoda kojoj se, također, dodavanjem pridjeva dobar dupla vrijednost. Kod ovih mjernih jedinica je bilo bitno za preciznost naglasiti ide li se vrkom, nako, po istilahu, ili se ide “dobro”.
Mjerna jedinica “za čas” u smislu “skoro, brzo” danas je potisnuta korištenjem riječi “sad” ili popularnim “sađenjem”. Jezički gledano ove dvije riječi su srodne, no, kao mjerne jedinice rapidno se razilikuju.
Nekad je “začas, časkom” značilo brzo dok danas “sa'ću” pogotovo kod omladine znači da ćeš nešto morati zahtijevati najmanje tri puta s tendencijom povišenja glasa da bi došlo do realizacije ove mjerne jedinice, kojoj je zbog tog teško utvrditi ekvivalent u minutama.
No, ne treba se sekirati, izumiranjem ovih mjernih jedinica otvara se prostor za nove, u skladu sa brzim tempom života, kompleksnije mjere.
Jednu od tih mjera nađoh u rečenici jedne gospođe upućene njenom mužu:
-Sakibe, stavila sam ručak na špore da se kuha, odoh nešto do komšinice na pet minuta a ti promiješaj ručak svako deset minuta da ne zagori, dok se ja ne vratim!”
Pet minuta u ovoj rečenici, iako tako zvuči i izaziva zbunjenost, nema ulogu tipične mjerne jedinice za vrijeme nego je mjerna jedinica za autoritet. Naime, Sakibova žena, ovom rečenicom kazuje da drži do svog čovjeka al’ nije “zatucana seljanka” koja ne smije bez čovjekova izuna nigdje mrdnut. Pet minuta u njenoj rečenici je oznaka sitnoće, kratkoće i nebitnosti njenog odsustvovanja koja govori Sakibu da se zbog tog ne isplati dokazivati čija je zadnja u kući a miješanje ručka svako deset minuta opet pored mjere za vrijeme nosi i dozu upozorenja da će prigovori li šta na ovih prvih 5 minuta sutra morati sam zgotovit ručak.
Još dva izraza koje ne čujem više.
JAKOM – koristio se za označavanje TEK MINULOG TRENUTKA.
Jakom došao = Tek što je došao
Jakom doš'o a već mora ići…
Ovaj izraz dosta je sličan izrazu NETOM koji susrećemo u narodnim pjesmama:
Ja ustr'jelih onoga junaka,
Netom sam ga, braćo, ustrijelio,
Teško me je glava zaboljela,
Bog će dati, da će dobra biti.
Sve rjeđe se koristi i mjerna jedinica za vrijeme koja se može smatrati idejnim začetnikom atomskog i postatomskog vremena:
“Da nisi ni tamo a da si se vratio”
